Search
Close this search box.

Fizička aktivnost može biti prostor regulacije emocija

Emocionalna samoregulacija je termin koji se odnosi na kontroliranje vlastitih emocija. Zvuči potpuno razumljivo, zar ne?

Ipak, kad malo „zagrebemo“ispod površine i upitamo se što to točno znači, stvari postaju kompliciranije. Iako su istraživanja regulacije emocija jako popularna (i postaju sve popularnija), ni psiholozi/inje se ne mogu točno složiti što reguliranje emocija znači. Kako bih objasnio zašto kažem da je stvar komplicirana, osvrnuti ću se na neke paradokse koji se često spominju kada se priča o emocionalnoj samoregulaciji.

Ne postoje dobre i loše emocije

Emocionalna regulacija – kontroliranje vlastitih emocija – doista je jako korisna „vještina“.  Vjerujem da vam se nije teško sjetiti primjera situacija u kojima bi vam sposobnost da kontrolirate intenzitet vlastitih osjećaja pomogla. Zamislite na primjer vatrogasca koji se boji ulaska u goruću zgradu. Na kraju ipak ulazi u nju jer može regulirati svoj strah. No, ima i manje dramatičnih primjera. Recimo da je osoba jako tužna zbog prekida romantične veze. Unatoč tomu, ona odlazi na fakultet i izvršava svoje obaveze jer „nije dozvolila“ da je preplavi tuga. Ovaj termin „nije dozvolila“ je ono što je zapravo paradoks. Mnogobrojna istraživanja pokazuju da moć ljudi da reguliraju vlastite emocije ne proizlazi iz toga što „ne dozvoljavaju“ emocijama. Ono proizlazi, između ostalog, iz činjenice da svoje emocije doživljavaju i DOZVOLJAVAJU samima sebi da ih osjete. Drugim riječima, da ne osuđuju emocije, kao ni sebe, kao dobre ili loše.

Nije jednostavno staviti vlastite osjećaje pod kontrolu

Na „dozvoljavanje“ možemo još nadodati i supresiju emocija kao mehanizam nošenja s emocijama. Supresija emocija odnosi se na situacije u kojima nastojimo svojim ponašanjem prikriti kako se doista osjećamo. To može negativno utjecati na naše mentalno, ali i fizičko zdravlje. Dakle, nije jednostavno „staviti vlastite osjećaje pod kontrolu“ i „izvježbati se“ u kontroliranju emocija.

U čemu nam sve pomaže fizička aktivnost?

Jedna od metoda koje pomažu u emotivnoj regulaciji je bavljenje fizičkom aktivnošću. Ona nam pomaže u smanjenju anksioznih i depresivnih smetnji, pozitivno utječe na raspoloženje općenito, utječe na poboljšanje kognitivnog funkcioniranja – pomaže nam „bolje misliti“. Uz to, povezana je s nižim razinama stresa te pozitivno utječe na samopouzdanje. Dakle, benefiti bavljenja fizičkom aktivnosti su mnogobrojni.

Fizička aktivnost može biti prostor za izražavanje emocija

Gdje je tu prostor za emocionalnu regulaciju? Bavljenje blagom i umjerenom fizičkom aktivnošću pomaže nam da reguliramo emocije jer nam pruža prostor za razmišljanje i proživljavanje vlastitih osjećaja. Većina ljudi bavljenje ovim oblicima fizičke aktivnosti doživljava kao ugodne. Osim toga, osjeća se dobro jer odvaja vrijeme za sebe, a pritom se bavi aktivnošću koja je dobra za nju/njega. U toj situaciji nam nije bitno prikriti svoje emocije. Ugodno nam je i zato to može biti dobar trenutak za promišljanje o emocijama s kojima se ponekad teško suočiti. 

Isto tako, fizička aktivnost nam može omogućiti i prostor za izražavanje emocija. Npr. u intenzivnoj fizičkoj aktivnost kao što je bavljenje nekim kompetitivnim sportom često je i poželjno biti ekspresivan i „dati se“ u aktivnost!

Siguran sam da većina zna da bavljenje fizičkom aktivnošću ima brojne prednosti. Jedna od njih, o kojoj često ne razmišljamo, je prostor za regulaciju vlastitih emocija.

Vjekoslav Barač, mag.psych.

Literatura:

  • Butler, E. A., Lee, T. L., & Gross, J. J. (2007). Emotion regulation and culture: Are the social consequences of emotion suppression culture-specific? Emotion, 7(1), 30-48.
  • Biddle, S. J., Asare, M., & Tenenbaum, G. (2019). Physical activity and mental health in children and adolescents: A review of reviews. British Journal of Sports Medicine, 54(11), 655-661. doi: 10.1136/bjsports-2018-100465
  • Best, J. R. (2010). Effects of physical activity on children’s executive function: Contributions of experimental research on aerobic exercise. Developmental Review, 30(4), 331-551. doi: 10.1016/j.dr.2010.08.001
  • Gross, J. J. (2015). Emotion regulation: Current status and future prospects. Psychological Inquiry, 26(1), 1-26.
  • Gross, J. J., & John, O. P. (2003). Individual differences in two emotion regulation processes: Implications for affect, relationships, and well-being. Journal of Personality and Social Psychology, 85(2), 348-362.
  • Hillman, C. H., Erickson, K. I., & Kramer, A. F. (2008). Be smart, exercise your heart: Exercise effects on brain and cognition. Nature Reviews Neuroscience, 9(1), 58-65. doi: 10.1038/nrn2298
  • Mammen, G., & Faulkner, G. (2013). Physical activity and the prevention of depression: A systematic review of prospective studies. American Journal of Preventive Medicine, 45(5), 649-657. doi: 10.1016/j.amepre.2013.08.001
  • Rebar, A. L., Stanton, R., Geard, D., Short, C., Duncan, M. J., & Vandelanotte, C. (2015). A meta-meta-analysis of the effect of physical activity on depression and anxiety in non-clinical adult populations. Health Psychology Review, 9(3), 366-378. doi: 10.1080/17437199.2013.876708
  • Roemer, L., & Orsillo, S. M. (2007). An open trial of an acceptance-based behavior therapy for generalized anxiety disorder. Behavior Therapy, 38(1), 72-85.