Gotovo svake sekunde kroz naš um prođe neka misao. Nećemo ih moći sve primijetiti, već samo nekolicinu njih. Međutim i one misli koje su nam „promaknule“ mogu utjecati na nas, zato što one utječu na to kako se osjećamo i ponašamo.
Primjerice, kada razmišljamo o nekom dragom prijatelju možemo osjećati sreću, ljubav i zadovoljstvo te biti vrlo ljubazni prema ljudima oko nas i poslati prijatelju lijepu poruku. Navedeno može dovesti do još jednog ugodnog razgovora s prijateljem, zbog čega ponovno doživljavamo slične pozitivne misli i ugodne osjećaje. I tako u krug. U ovome krugu često smo svjesniji emocionalnog i ponašajnog dijela, više nego kognitivnog.
Međuzavisnost između misli, osjećaja i ponašanja je nešto čega je dobro biti svjestan i što nam može pomoći, ali i odmoći u različitim situacijama. Znanje o ovom procesu nam je možda najkorisnije kada su njegovi sadržaji negativni, odnosno neugodni te kada vode do neželjenih ishoda. Tada se radi o začaranom krugu negativnih misli, neugodnih osjećaja i ponašanja. Primjerice, ako razmišljamo da nećemo uspjeti položiti ispit i da nismo dovoljno kompetentni, možemo se osjećati nezadovoljno, tužno, ljuto i slično. Tada ćemo pod utjecajem te neugode možda manje vremena pripremati ispit, a na samom ispitu zaboraviti neki odgovor koji zapravo znamo. Sljedeći ispit ćemo se možda sjetiti kako ga prošli puta nismo dobro riješili, što će biti samo jedna dodatna negativna misao na postojeće. To ponovno može dovesti do sličnih ili pojačanih osjećaja, a onda i ponašanja. Što sada?
Ovaj proces može nas dovesti u začarani krug negative, ali samo ako ga čine negativni sadržaji. Dobra vijest je da nam na isti taj način međuzavisnost između misli, osjećaja i ponašanja može donijeti i pozitivu, za što su nam potrebni pozitivni sadržaji. Vratimo se na primjer s ispitom. Ako primjerice počnemo više vremena posvećivati učenju i koristiti tehnike nošenja sa stresom koje nam pomažu, možemo se bolje pripremiti, a na posljetku i riješiti ispit. U tom slučaju možemo početi razmišljati da jesmo dovoljno kompetentni te se osjećati uspješno, ponosno, sretno i slično. Dakle, ako uspijemo napraviti promjenu u jednom dijelu kruga, ona može dovesti do niza promjena u drugim dijelovima. Tako možemo bolje regulirati sami sebe, a i postići željene promjene.
Svako naše ponašanje tako možemo promatrati u kontekstu misli i osjećaja koji su s njime povezani kako bi dobili jasniju sliku o samom ponašanju. Isto tako, poznavanje ovog procesa nam može koristiti kada se osjećamo tužno, ljuto i sl. upravo zato što promjenom svojih misli (primjerice razmišljanjem o nečem što nas veseli i umiruje) i ponašanja (primjerice vježbanje, gledanje serija, slušanje glazbe, šetnja) možemo utjecati na emocije i pokušati im promijeniti predznak.
Naravno da to ne znači da ako razmišljamo kako ćemo uspjeti, da automatski i hoćemo. Sve su to ishodi koji ovise o mnoštvu faktora, no jedni od faktora koji utječu jesu i naše misli, osjećaji i ponašanja. Dakle, pozitivne misli i konstruktivna ponašanja u kombinaciji s drugim podržavajućim okolnostima mogu nam pomoći da se bolje osjećamo, nosimo s problemima te postižemo željene ishode.
Paula Koprek, univ. bacc. paed. soc.
*Članak je nastao u okviru projekta “Moje snage – razvoj psihološke otpornosti mladih” uz financiranje Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Sadržaj članka u isključivoj je odgovornosti udruge Amazonas i ni pod kojim uvjetima se ne može smatrati kao odraz stajališta Središnjeg državnog ureda.
