Prirodno je da ne „poletimo“ na svaki zadatak, da neki kućanski posao ostavimo za poslije, da prvo odmorimo nakon cijelog dana i krenemo pisati seminar, zadaću, odgodimo planove, ignoriramo prioritete… Nemamo uvijek isti, visok kapacitet za zadatke koji nas čekaju, i to je nekada u redu. No, kada prestaje biti u redu? Moramo li odgađanjem oštetiti uspjeh u školi, na fakultetu ili poslu? Moramo li sve češće i sve jače osjećati strah, anksioznost, stres, krivnju i razne druge neugodne emocije? Odgovor je ne!
Prokrastinacija je jako česta i promjenjiva navika koja se jako miješa sa lijenošću, ali zapravo je pokazatelj unutarnjeg opterećenja. Uz razumijevanje, podršku i razvoj vještina organizacije možete naučiti sebe ili bližnjega kako učinkovitije upravljati obvezama i smanjiti stres.
Što je prokrastinacija?
Prokrastinacija, iliti „budem poslije“ je ponašanje osobe koje je istodobno dobrovoljno, ali i iracionalno. Osoba svojom voljom i odlukom iracionalno odgađa izvršavanje nekog zadatka ili donošenje odluke unatoč svijesti o mogućim negativnim posljedicama. Ovaj pojam često se pogrešno tumači kao lijenost, no to su dva različita pojma – osoba za vrijeme prokrastiniranja kontinuirano razmišlja o svojim obavezama, želi ih izvršiti i na kraju to i često učini, dok je lijenost okarakterizirana manjkom želje i generalnim izostatkom brige.
Kako ju prepoznati i kako djeluje na nas?
Lijenost bi bila kada trebate nešto napraviti, no jednostavno vas nije briga za to i koliko god vi to odgađali, neće vas misao o tom zadatku opterećivati. Prokrastinacija s druge strane ima sveprisutan utjecaj. Uzmimo kao primjer ispit u školi: jako vam je bitan i želite dobru ocjenu jer vam o njoj ovisi prosjek, ali imate otpor u sebi pri započinjanju. Neugodno je započeti jer vas je strah, bojite se količine posla, bojite se neuspjeha (a niste ni krenuli), stvara vam se osjećaj anksioznosti… „Budem poslije“. Dan prolazi, gledate seriju ili ste izašli van, no osjećaj straha i tjeskobe ne prolazi već je sve jači i jači jer je vremena sve manje, um vam je sve više okupiran tim ispitom; sve misli i osjećaji koje proživljavate crpe vam energiju i volju, ukupno raspoloženje je palo, motivacija je niža nego na početku dana. Stigla je večer, možda pokušate tek toliko nešto naučiti, a možda ste i odustali.
Sada zamislite da vam se ovo događa na tjednoj ili dnevnoj bazi. Grozan osjećaj, slažem se. Osim što se narušava uspjeh u školi, na fakultetu ili na poslu, ono što je puno gore su posljedice na razini pojedinca: pad samopouzdanja (uz češće suočavanje s neuspjehom, mogu se javiti i negativna uvjerenja poput „Nisam dovoljno sposoban/na“), osjećaj krivnje i ljutnje na samog sebe, povećan stres i tjeskoba (mogu se javljati osjećaji panike, napetosti, brige, osjećaj da gubimo kontrolu), dugoročan gubitak motivacije i osjećaj preopterećenosti, razvijanje nezdravih navike suočavanja (na primjer „doomscrolling“, pretjerano igranje igrica ili često hranjenje iz užitka).
Kako pomoći sebi ili drugome?
Za početak, nemoj osuđivati sebe ili nekoga tko se suočava s ovim problemom. Osoba koja prokrastinira je najčešće već gruba prema samoj sebi i teško se nosi sa time; ne trebaju joj kritike ili kažnjavanje. U podlozi odgađanja obaveza često se nalaze osjećaji nesigurnosti, straha od neuspjeha, preopterećenosti i/ili niskog samopouzdanja. Podrška bližnjih – roditelja, stručnjaka, prijatelja ima ključnu ulogu u razvijanju zdravijih navika i osjećaja kompetentnosti. Ako se sami borite sa odgađanjem, budite nježni prema sebi – oprostite si neuspjeh, dignite glavu, uspravite se i pokušajte opet na drugi način.
Uklonite distrakcije; ako je to mobitel – ugasite ga privremeno, ako su igrice spremite kontroler ili miš, ako su knjige, spremite za kasnije treći nastavak Harry Potter serijala Zatočenik Azkabana. Uočite svoje slabe točke i djelujte na njih! Ako imate puno zadataka, jako je lagano razviti osjećaj preopterećenosti i odgoditi cijelu priču.
Popišite sve zadatke na papir ili u Word, od najmanjih do najvećih i rangirajte si ih po važnosti/hitnosti – nećete raditi sve u isto vrijeme, već jedno po jedno. Može ih se rangirati i po težini, a možete i jedan veliki zadatak razlomiti na nekoliko manjih, no to je sad stvar preference i svatko će za sebe pronaći najbolji način. Ciljevi su isto jedna od važnih stavki – često si definiramo velike, teško dostižne ciljeve.
Stavljajte si manje, realne i dostižne ciljeve za taj dan kako biste malo po malo razvijali osjećaj uspjeha.
Krenite sa organiziranjem vremena – pokušajte voditi planer ili rokovnik i popisujte si zadatke, predvidite vrijeme za njih (kada si nešto napišemo, često dobije na ozbiljnosti). Postoje razni načini i metode kako djelovati na prokrastinaciju, dovoljno je samo upisati pojam u web tražilicu. Ovaj članak je više podsjetnik da niste sami u ovome – puno vas ljudi razumije i zna kako se osjećate. I to se može promijeniti!
U konačnici, prokrastinacija je osoban problem koji samo ta osoba može riješiti, a da bi krenuli sa rješavanjem ključna je želja za promjenom. Morate htjeti promijeniti to ponašanje, i onda krenuti malim koracima, stvoriti poticajnu okolinu i ne biti strog prema sebi. Nekada se trebamo nagraditi, uspjeh je uspjeh neovisno o njegovoj veličini i težini. Nemojte odustati, budite strpljivi i ustrajni!
„Procrastination makes easy things hard, hard things harder.“
* Ovaj članak nastao je u okviru projekta “Moje snage – razvoj psihološke otpornosti mladih” uz financiranje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Sadržaj članka u isključivoj je odgovornosti udruge Amazonas i ni pod kojim uvjetima se ne može smatrati kao odraz stajališta Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
autor članka –Tin Lučić, student socijalne pedagogije na praksi