U svakodnevnom životu i govoru često čujemo, pa i sami izgovaramo rečenice poput: „Nervozna sam“, „Sve me brine“, „Pere me stres“ i slično. Svi se danas suočavamo sa znatno većim količinama stresa, uzevši u obzir ubrzani način života koji nas okružuje. Problem nastaje kada konstantan osjećaj zabrinutosti ne prolazi čak ni kada, objektivno gledano, nema razloga za brigu. U određenom trenutku počinjemo shvaćati da nešto nije u redu i tada više ne govorimo o prolaznom stresu i nervozi, već o anksioznosti.
Što je anksioznost?
Anksioznost bismo najjednostavnije mogli definirati kao stanje kronične napetosti, zabrinutosti i unutarnjeg nemira bez očitog vanjskog uzroka. Često je miješamo sa strahom, iako je riječ o dvije različite stvari. Strah je emocija proizašla iz neposredne opasne situacije, popraćena simptomima ubrzanog rada srca, mišićne napetosti i otežanog disanja u svrhu obrane ili bijega. Strah je često sastavni dio anksioznosti, a ako se javlja u intenzivnim i ponavljajućim epizodama, može prerasti u napadaj panike. Takve epizode ometaju osobu u svakodnevnom funkcioniranju, teško ih je kontrolirati, nisu razmjerne stvarnoj opasnosti i mogu trajati dulje vrijeme.
Najčešći simptomi anksioznosti
- Fizički simptomi: ubrzani rad srca, otežano disanje, prekomjerno znojenje, napetost u tijelu, promjene na koži (poput crvenila ili osipa), povišena tjelesna temperatura, bol u trbuhu, probavne smetnje i mučnina.
- Kognitivni simptomi: stalna briga, negativne misli, očekivanje najgoreg, teškoće s koncentracijom i pamćenjem, kognitivna konfuzija te problemi s prisjećanjem.
- Emocionalni simptomi: osjećaj straha, nemira i unutarnje napetosti, osjećaj neizvjesnosti, depersonalizacija, razdražljivost te strah od gubitka kontrole.
- Ponašajni simptomi: izbjegavanje određenih situacija i osoba, smanjena aktivnost, povlačenje, izražena sramežljivost, nesigurnost u socijalnim kontaktima te slabija koordinacija pokreta.
Zašto se javlja anksioznost?
Jedno od najčešćih pitanja je: „Zašto baš meni?“. Na njega, nažalost, ne postoji jednostavan odgovor jer točni uzroci pojave anksioznosti nisu u potpunosti poznati. Često je riječ o kombinaciji naslijeđenih osobina i životnih iskustava, poput traumatskih događaja koji mogu biti okidači. Pretežno je riječ o psihološkim čimbenicima.
Medicina kao uzroke često navodi i određene bolesti koje se mogu povezati s anksioznošću, poput dijabetesa, problema sa štitnjačom ili srcem, plućnih bolesti (astma), kao i zlouporabu droga i alkohola ili nagli prestanak uzimanja određenih lijekova. Ako nemamo krvnog srodnika s anksioznim poremećajem, nismo ga sami imali u djetinjstvu i ne izbjegavamo situacije zbog tjeskobe, a ona se ipak iznenadno javi, velika je mogućnost da je riječ o posljedici nekog drugog zdravstvenog stanja. Sva naša dosadašnja emocionalna iskustva, slika koju imamo o sebi i mehanizmi obrane od neugode čine nas više ili manje podložnima anksioznim poremećajima.
Kako si pomoći?
Suočavanje s anksioznošću proces je koji zahtijeva strpljenje, ali važno je znati da niste sami. Što ranije odlučite potražiti podršku, to ćete brže i lakše ovladati alatima za upravljanje simptomima. Prvi korak je najčešće razgovor sa stručnjakom (psihologom ili psihoterapeutom). Kod blažih simptoma fokus je primarno na psihoterapiji, tehnikama relaksacije i promjeni životnih navika. Tek u slučajevima kada intenzitet simptoma značajnije narušava svakodnevno funkcioniranje, stručnjak može procijeniti je li potrebna dodatna podrška u obliku farmakoterapije kako bi se tijelu i umu olakšao put prema oporavku.
Osim rada sa stručnjakom, svakodnevno možemo uvoditi male, ali moćne promjene:
- Vježbe disanja i opuštanja.
- Bavljenje hobijima i društveno povezivanje.
- „Higijena“ misli i stvaranje zdravih rutina.
- Redovit san, uravnotežena prehrana i tjelesna aktivnost, koji su temelj emocionalne stabilnosti.
Za kraj
Važno je zapamtiti da smo svi mi ponekad manje ili više anksiozni – to je prirodan dio ljudskog iskustva. No, anksioznost ne mora upravljati našim životom. Male promjene u svakodnevnim navikama mogu imati veliki utjecaj na naše mentalno zdravlje. Briga o sebi nije znak slabosti, već odgovornosti prema vlastitoj dobrobiti. U redu je potražiti pomoć! Sara Radić, studentica socijalnog rada na praksi
autorica članka – Sara Radić, studentica socijalnog rada na praksi
*Ovaj članak nastao je u okviru projekta “Moje snage – razvoj psihološke otpornosti mladih” uz financiranje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Sadržaj članka u isključivoj je odgovornosti udruge Amazonas i ni pod kojim uvjetima se ne može smatrati kao odraz stajališta Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.