Kad se spomene emocija ljutnje što ti prvo padne na pamet? Pokušaj se prisjetiti situacije kada si bio/bila ljut/a na nešto ili na nekoga. Što se točno događalo kad se javio osjećaj ljutnje? Kada bi mogao/la opisati tu ljutnju – kako bi izgledala? Kakvog bi oblika bila: okruglog, trokutastog, kockastog, spiralnog? Kakve mekoće i teksture? Tvrda, mekana, ljepljiva? Ili bi bila bez oblika i teksture? Kakvog je ona za tebe izgleda? Kakve je boje bila ljutnja u tom trenutku i u kojem dijelu tijela si je najviše osjećao/la?
Ljutnja – treba li je potiskivati?
Mladi ljudi s kojima radim često mi znaju reći: „Ja se bojim svoje ljutnje“. Ponajviše jer ne znaju u kojem smjeru će ići i u kojem intenzitetu će se pojaviti. Ne znaju hoće li zbog ljutnje izgubiti kontrolu ako si dozvole da je izraze. Također, nisu sigurni hoće li zbog nje izgubiti neke važne odnose.
Vjerujem da ćete se složiti da su ovi strahovi realni. Ako niste sami bili uključeni u neki odnos koji je narušen zbog „bijesnog ispada“, sigurno ste nekad nečemu sličnom svjedočili. Međutim, važno je znati da potiskivanje vlastite ljutnje nije nešto čemu treba težiti i ima svoje posljedice. Može jako negativno utjecati na naše raspoloženje, učiniti nas neugodnim sugovornicima, ili nas pak udaljiti od ljudi s kojima smo u odnosu. Kao i otvorena ljutnja, može imati negativan utjecaj na međuljudske odnose. Uz to, potisnuta ljutnja je nepredvidiva – može eksplodirati u bilo koje vrijeme. A kad eksplodira, često je nekontrolirana.
Ljutnja – kako se nositi s njom?
Emocije se mogu definirati kao niz povezanih reakcija organizma na događaje koji su važni za njegove potrebe, ciljeve ili opstanak. Emocija nismo „mi sami“, već reakcije koje možemo kontrolirati i njima upravljati. Ako smo ih, naravno, svjesni. Ljutnja je emocija koja se ne smatra poželjnom. No, ona je važna – kako za nas same i naše granice, tako i za naše odnose. Međutim, s druge strane ukoliko je ona preintenzivna, često prisutna, traje duže vrijeme i zbog toga nam narušava odnose s drugima, tada bismo je trebali prepoznati kao problem i naučiti njome uspješno upravljati. Upravo iz tog razloga, baš o njoj i pišemo.
Postoje različiti načini kako se konstruktivno možemo nositi s ljutnjom, odnosno upravljati vlastitom ljutnjom. Neki od njih su i opisani u knjizi „Otrovni roditelji“.
Donosimo pregled načina iz navedene knjige, a ti uvijek možeš odabrati onaj koji je za tebe u određenom trenutku najprikladniji:
- Dopusti sebi da budeš ljut/ljuta ni na koji način ne prešućujući vlastite osjećaje. Ljutnja je emocija, baš kao što su užitak i strah. Ona nije ni dobra ni loša. Ona jednostavno jest. Ljutnja je i signal koji nam govori nešto važno. Moženam govoriti da su pogažena naša prava, da smo iskorišteni ili uvrijeđeni, ili da naše potrebe nisu zadovoljene. Ljutnja uvijek znači da se nešto treba promijeniti.
- Izrazi vlastitu ljutnju. Udaraj jastuke, viči na fotografije ljudi na koje si ljut/ljuta, vodi zamišljene dijaloge s njima u automobilu ili kad si sam/a kod kuće. Ne moraš napasti ili verbalno uvrijediti nekoga da bi izrazio/la ljutnju. Razgovaraj s ljudima kojima vjeruješ o tome koliko si ljut/a. Dok ne izvučeš svoju ljutnju na otvoreno, ne možeš se obračunati s njom.
- Povećaj fizičku aktivnost. Pretvaranje ljutnje u fizičku aktivnost može pomoći da oslobodimo velik dio napetosti iz vlastita tijela. Ako nisi u mogućnosti igrati tenis, trčati ili voziti bicikl, pospremi pretrpan ormar ili se upiši na tečaj plesa. Fizička aktivnost, također, povećava izlučivanje endorfina – kemijske supstance u mozgu koja povećava osjećaj dobrobiti. Otkrit ćeš da će priznavanje ljutnje povećati tvoju energiju i razinu produktivnosti. Ništa nije više iscrpljujuće od potisnute ljutnje.
- Nemoj koristiti svoju ljutnju za jačanje negativne slike o sebi. Nisi loš/a zato što si ljut/a. Za očekivati je da se osjećamo krivima zbog toga što smo ljuti, pogotovo npr. na svoje roditelje. Glasno reci: „Osjećam ljutnju. Imam pravo osjećati ljutnju. U redu je osjećati se krivim/krivom zbog ljutnje, ako je to potrebno da bih se mogao/ mogla nositi s njome. Ne postupam pogrešno i nisam loš/loša ako se tako osjećam.”
- Upotrijebi vlastitu ljutnju kao izvor energije za samodefiniranje. Ona nam može pomoći definirati vlastite granice. Može biti veliki korak ka oslobađanju od starih obrazaca pokoravanja, ugađanja i/ili straha od neodobravanja naših roditelja. Naša vam ljutnja može pomoći preusmjeriti energiju natrag na nas same i držati vas daleko od nemoguće borbe da promijenimo svoje roditelje. Primjerice, preokrenite izjavu: „Ljutim se jer mi otac nije nikada dopuštao da živim svojim životom” u: „Više neću dopustiti ocu da me kontrolira ili obezvrjeđuje.”
Ove tehnike ti mogu pomoći kao smjernice kako da se bolje nosiš s vlastitom ljutnjom u različitim situacijama i odnosima, od onih unutar obitelji s roditeljima, u vezi ili s prijateljima, kolegama.
Na samom kraju, važno je napomenuti da je ljutnja samo jedna od brojnih emocija koje osjećamo i koje daju boje našem životu. Svaka emocija koju osjećamo (tuga, sreća, strah i sl.) ima svoje ime, intenzitet i ulogu u našim životima. Upravo zato su sve one važne te ih treba osvijestiti i uvažavati.
„Svatko se može naljutiti – to je lako. Ali naljutiti se do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način – to nije lako“
Aristotel
Ana Šimić, dipl. soc. radnica
Članak je nastao u okviru projekta “Moje snage – razvoj psihološke otpornosti mladih” uz financijsku podršku Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade
