Devetomjesečni boravak u Potsdamu, tijekom kojeg sam volontirala u dječjem vrtiću, za mene je bio neki čudan spoj stručnog usavršavanja i iskustva koje me baš izbacilo iz komfora, posebice zbog jezičnog izazova koji je njemački jezik donosio.
Kao studentica psihologije, osjećala sam potrebu da neke naučene teorijske okvire napokon prenesem u svakodnevnu praksu, a budući da mi koncept volontiranja nije nepoznanica, ovo mi se učinio idealnim trenutkom da prije pronalaska “pravog” posla napravim ovakav iskorak!
Tijekom projekta radila sam ponajviše u predškolskoj skupini, i to je uključivalo svakodnevno čitanje slikovnica i igranja lovice te osmišljavanje kreativnih radionica poput izrade leptira i cvijeća. Daleko najdraži projekt na kraju mi je bio kad sam s klincima uspješno napravila kiflice!
Nakon devet mjeseci baš sam se povezala s grupom i s ponosom sam pratila njihov napredak, a posebno mi je dirljiv bio trenutak kada su nedavno svojevrsno “diplomirali” vrtić za što smo priredili posebnu svečanost, jer većina djece iz moje grupe od kolovoza kreće u školu.
Nešto na što sam posebno ponosna je razina upornosti koju sam otkrila da imam, posebno u vezi učenja jezika. Od prvog dana cijela se komunikacija odvijala na njemačkom, što mi je u početku bilo vrlo zahtjevno i zamorno, no nisam htjela odustati i odlučila sam sam da ću do kraja projekta moći tečno govoriti taj jezik – što sam na kraju i uspjela! Tako da uz nova prijateljstva i lijepa iskustva, ono što još nosim iz ovog iskustva je realizacija da mogu mnogo više nego što sam prije mislila!
Marta Bosanac, volonterka
