Što učiniti ako su nam djeca pod stresom? – Biti roditelj u pandemiji

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on email
djeca stres

Što učiniti ako su nam djeca pod stresom?

U dosadašnjim tekstovima fokus je ponajviše bio na vama, roditeljima. Kroz obrađene teme pokušao sam vam ponuditi neka rješenja i/ili objašnjenja za različite stresove i promjene u našim životima do kojih je došlo zbog ovog, već dugotrajnog, stanja borbe s korona virusom.

U sljedećim člancima, pokušat ću savjetima pomoći vama da pomognete svojoj djeci!

Mogli bi nadugo i naširoko razglabati o svim promjenama u načinu školovanja, druženje s prijateljima, bavljenje s izvannastavnim aktivnostima i slično,  ali ne sumnjam da ste akutno svjesni u kojoj mjeri ova situacija utječe na različite aspekte života vaše djece. Jednako tako ne sumnjam da ste se više puta zapitali na koji način takve promjene utječu na njih.

Neizbježno je da je kod djece ovakva situacija izazvala određenu razinu stresa, a u daljnjem tekstu pričat ću vam o načinima na koje taj stres možete prepoznati, ali i pomoći svojoj djeci da se sa stresom nose.

Kako kod djece prepoznati znakove stresa?

Točno prepoznavanje vlastitih osjećaja i stanja te njihovo točno povezivanje s različitim događajima u životu je vještina. Uspješna komunikacija o tim osjećajima i stanjima također je vještina. Vještina koju, ako smo iskreni, možemo jasno primijetiti da izostaje kod mnogih odraslih ljudi (a ponekad i kod nas samih). Očekivati da su te vještine prisutne i razvijene kod djece nije baš realno.

Zato i ne možemo od djece očekivati da nam jasno izražavaju da su pod stresom i/ili uzrujani, pogotovo jer je vrlo lako moguće da ni ona sama to u potpunosti ne razumiju. Međutim, stres definitivno utječe i na djecu, a postoje neki uzorci ponašanja koji su uočeni kod velikog broja djece, a na koje treba obratiti pažnju jer nam mogu biti signal da se s djetetom nešto događa.

Obraćajte pažnju na (negativne) promjene u ponašanju djeteta

Ako dijete u određenom periodu postane razdražljivo i neraspoloženo, povlači se iz aktivnosti koje su mu/joj u prošlosti bile izvor velike radosti, ako učestalo izražavaju zabrinutost (oko škole, prijatelja, izvannastavnih aktivnosti), imaju neočekivane plašljive reakcije, doživljavaju promjene u prehrambenim i navikama spavanja (jedu ili spavaju previše ili premalo), iznenada se pretjerano vežu za roditelja, baku, djeda ili profesora, možda je doista pod nekim, prevelikim, stresom.

Stres se kod djece može manifestirati i kao fizički simptom

Simptomi kao što su učestala glavobolja ili trbobolja (ako je dijete inače dobrog zdravlja). U tim situacijama bitno je obratiti pažnju kada se javljaju ti simptomi, jer nam to vrlo jasno može ukazati na izvor stresa (prije testova, prije natjecanja, prije javnog natjecanja, prije odlaska kod određenih prijatelja i slično).

Promatrajte kako se vaša djeca ponašaju u odnosima s drugima

Iako se ponašanje djeteta možda nije promijenilo u kontekstu vaše obitelji, promjene u odnosima s prijateljima u školi, na igralištu, ili na izvannastavnim aktivnostima mogu biti pokazatelj da je dijete pod stresom.

Obratite pažnju na ono što vam djeca govore

Kao što je već i spomenuto, djeca često ne razumiju u potpunosti što to znači biti pod stresom. Vjerojatnije je da će koristiti izraze kao „zbunjen/a sam, ljut/a sam, iznerviran/a sam i slično. Nekada će govoriti i o sebi na negativan način („glup/a sam, nesposoban/na sam, grozan/na sam“ i sl.), što nam opet može biti znak da u njihovom životu postoje značajni izvori stresa.

Što učiniti kada primijetimo da je dijete pod stresom?

Ok, primijetili ste neke od ovih znakova kod svojeg djeteta i svjesni ste da je dijete pod stresom. I, što sad?

Prvi, očiti i banalni odgovor: popričajte s djetetom. U tom razgovoru možete biti direktni i iskreni (primijetio/la sam da se nešto događa, da te nešto muči), ali pokušajte u isto vrijeme jasno djetetu dati do znanja da ga/ju nećete osuđivati ako vam kaže što je problem (makar to bilo nešto što smatrate banalnim, ili pak možda nešto što vi radite a vašem djetetu stvara stres). Ako uspijete dobiti odgovor od djeteta, pokušajte zajedno i u suradnji s njim/njom doći do rješenja određenog problema- često će i sami razgovor biti dovoljan za značajno smanjenje stresa kod djeteta.

Uključite i osnažite djecu. Omogućite djetetu stupanj kontrole u nekim situacijama u životu (biranje filma, igre, načina provođenja slobodnog vremena). Tako mu/joj šaljete poruku da postoje stvari na koje ono može utjecati i tako „pomoći samome sebi“ da se osjećaju bolje.

Pomozite djetetu da samo smisli rješenje problema. Nije lako odoljeti nagonu da djeci jednostavno ponudimo rješenja za njihove probleme (iako su nama samima možda jako očita). Ipak, ako dijete samo dođe do rješenja (uz usmjeravanje, ali bez nametanja!), šaljemo mu poruku da je dovoljno sposobno i spremno za nošenje s poteškoćama.

I za kraj, budite strpljivi. Djeca neće uvijek imati potrebu s vama podijeliti što ih muči. Budite tu za njih i šaljite im jasne poruke da ste tu kada to budu htjeli. A jednom kad vam se povjere, pomozite im da sami riješe problem kad god je to moguće, iako bi vjerojatno bilo jednostavnije da rješavanje problema vi preuzmete na sebe.

Kroz život nećete biti u mogućnosti riješiti svaki problem i izvor stresa s kojim se vaše dijete suoči, zato je poanta da dijete odraste u osobu koja sama može uspješno rješavati vlastite probleme.

I dalje nas zanima što vi imate za reći! Pišite nam na: https://forms.gle/acoRBg2RSnomfJLZ8

Autor teksta:

Vjekoslav Barač, mag. psych.

Sljedeća tema: Kako pomoći djeci „posložiti život“?

Izvor:

https://www.apa.org/topics/stress/children