Danas je granica između mlade i odrasle dobi nejasnija nego ikada. Dok su generacije naših roditelja u ranim dvadesetima često već imale riješeno stambeno pitanje ili obitelj, današnji period dvadesetih godina nalikuje dugom, ponekad zbunjujućem prijelazu. Mnogi se u tim godinama osjećaju zbunjeno i često se pitaju kada će se napokon početi osjećati kao odrasla osoba.
Tko su zapravo „ti“ odrasli?
Kada smo djeca, odrasli nam izgledaju kao ljudi koji imaju sve odgovore i potpunu kontrolu nad životom. Međutim, ulaskom u odraslost shvaćamo da su odrasli samo ljudi koji su naučili hodati kroz neizvjesnost.
Biti odrasla osoba ne znači prestati osjećati strah, nesigurnost ili želju da nas netko drugi spasi. To znači prepoznati te osjećaje, ali svejedno odlučiti što ćemo poduzeti. Odraslost nije destinacija na kojoj prestaju svi problemi, već promjena pozicije iz koje na njih odgovaramo.
Odraslost nije samo plaćanje računa
Iako društvo odraslost definira kroz ekonomsku neovisnost ili karijeru, psihološka odraslost počiva na tri ključna stupa:
- Prihvaćanje odgovornosti za vlastite izbore: To je onaj trenutak kada prestanemo kriviti roditelje, profesore ili sustav za to kako se osjećamo ili gdje se nalazimo. Čak i kada nismo krivi za okolnosti koje su nas snašle, kao odrasle osobe prihvaćamo odgovornost za to što ćemo s tim okolnostima učiniti danas.
- Samostalno donošenje odluka: Odraslost znači sposobnost da donesemo odluku i stanemo iza nje, čak i kada nismo 100% sigurni u ishod. To je prelazak iz traženja dopuštenja u traženje vlastitih rješenje.
- Upravljanje unutarnjim svijetom: Odrasla osoba razumije da ne može kontrolirati vanjske događaje (druge ljude, tržište rada, tuđa mišljenja), ali može kontrolirati svoju reakciju. To je svjesno preuzimanje onog “volana” o kojem često pričamo – usmjeravanje svojih misli i akcija tamo gdje donose rezultat.
Imam osjećaj da mladi ljudi danas osjećaju ogroman pritisak da “odrastu na pravi način” – da odmah pogode pravi faks, pravi posao i izgledaju uspješno na društvenim mrežama. Taj pritisak često vodi u osjećaj zarobljenosti i tjeskobe.
Odraslost nije savršenstvo, već pravo na pogrešku i sposobnost da nakon te pogreške sebi priznamo da nešto nije uspjelo kako smo zamislili, ali se istovremeno i pitati što možemo naučiti iz toga i koji je sljedeći korak koji ćemo napraviti. To je preuzimanje kontrole nad procesom, umjesto ishodom.
Preuzimanje odgovornosti
Mnogi bježe od odgovornosti jer je vide kao teret. No, u biti je suprotno, odgovornost je jedini put do stvarne slobode. Dok god vjerujemo da netko drugi (ili sudbina) upravlja našim životom, mi smo putnici na stražnjem sjedalu, a samim time imamo manje slobode u upravljanju vlastitim životom.
Preuzeti odgovornost znači sjesti na mjesto vozača. Možda je cesta nepoznata i možda će biti rupa na putu, ali vi ste oni koji drže volan. To je ono što nas čini odraslima, ta odluka da mi upravljamo kretanjem, a ne činjenica da znamo točno gdje idemo.
Ako si mlada osoba i osjećaš se izgubljeno u ovom prijelaznom razdoblju, sjeti se da je to dio procesa odrastanja. Odraslost se ne događa preko noći s proslavom 18. ili 25. rođendana, ona se gradi kroz svaki mali trenutak u kojem odlučimo biti iskreni prema sebi, postaviti granicu ili preuzeti odgovornost za jedan mali segment svog dana.
I ne zaboravite se zabaviti na tom najuzbudljivijem putovanju na koje možete krenuti!
Autor članka: Maria Santini, magistra psihologije i edukantica realitetne terapije pod supervizijom
*Ovaj članak nastao je u okviru projekta “Moje snage – razvoj psihološke otpornosti mladih” uz financiranje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Sadržaj članka u isključivoj je odgovornosti udruge Amazonas i ni pod kojim uvjetima se ne može smatrati kao odraz stajališta Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.