Bok!
Mi smo Karla i Bruno i trenutno volontiramo u Španjolskoj, u okviru programa Europskih snaga solidarnosti. Kroz ovaj blog želimo s vama podijeliti kako su izgledala prva četiri i kusur mjeseca našeg iskustva.
Karla volontira u Centro de Día Municipal para Personas Con, dok Bruno volontira u Asociación Profesional y Familiar de Ayuda para la Integración del Discapacitado Psíquico ALBA Discapacidad Intelectual ‘Fuente de San Luis’.
Veselimo se skorom povratku metro linije do našeg gradića, koja je zbog velike poplave svih ovih mjeseci bila van uporabe. To je ujedno bio i jedini veći minus našeg cjelokupnog iskustva. Do svojih centara trenutno pješačimo, pa se vozimo autobusom, presjedamo, pa opet metro ili drugi bus – sve skupa put zna trajati i do sat i pol, ponekad i dva.
U samim centrima u kojima volontiramo od početka smo bili lijepo prihvaćeni. Osjetili smo punu raskoš španjolske srdačnosti. Dani na projektu većinom imaju svoju rutinu, osim kad idemo na planirane izlete ili sportske susrete s drugim centrima.
Španjolski nam se značajno popravio, jer se ovdje engleski koristi gotovo jednako rijetko kao i hrvatski. Prisiljeni smo govoriti španjolski u gotovo svim svakodnevnim situacijama, i to je uvelike doprinijelo našem napretku.
Stan u kojem živimo je prostran, i kako ljeto odmiče, sve je puniji komaraca – što Brunu neodoljivo podsjeća na Osijek. Stan dijelimo s predragom djevojkom iz Njemačke, a uskoro nam stiže i nova cimerica iz Latvije.
„On-arrival“ trening imali smo na sjeveru zemlje, u gradu Santanderu, a „mid-term“ u okolici Malage. Nakon njega smo uzeli nekoliko dana i otputovali kroz prekrasnu Andaluziju, dok temperature još nisu prešle 40 °C.
Od svih kulturoloških razlika, najviše nas je iznenadio festival Fallas. Cijeli mjesec dana stanovnicima Valencije daje „dozvolu“ za korištenje pirotehnike – od jutra do mraka, svi kvartovi zvuče kao da su u ratu. Osim petardi, ulice su pune tradicionalnih nošnji, plesova i velikih drvenih skulptura koje se zadnjeg dana festivala spektakularno spaljuju. Ovdje se tradicija snažno ističe i zaista živi među ljudima.
U četiri mjeseca možda smo imali samo tri ili četiri vikenda u kojima se baš ništa nije događalo. Sve u svemu, jako smo sretni i zadovoljni što smo se odlučili za ovaj projekt. Vratit ćemo se kući s bezbroj prekrasnih uspomena, vrijednih iskustava i prijateljstava koja će trajati puno dulje od ovih sedam mjeseci u Španjolskoj.
Karla i Bruno
