Piše: Vjekoslav Barač
Internet je postao sveprisutan i neizbježan dio naših života, ali i života djece. Danas nije rijetkost na pitanje „Što želiš biti kad narasteš?“ dobiti odgovor „Želim biti youtuber/ica“. To je samo jedan od pokazatelja u kojoj mjeri je internet uključen u život današnjeg djeteta.
Sve to donosi brojna pitanja pred roditelje, kao i sve veće izazove. Na neka od njih ću se osvrnuti u ovom tekstu.
Zabranjivanje interneta, da ili ne?
Danas je teško djecu izolirati od interneta. I u situacijama u kojima im ne dozvoljavamo korištenje mobitela, računala, tableta i slično, šanse da dijete ne bude izloženo internetu od strane vršnjaka/inja su minimalne. Što napraviti u toj situaciji? Pustiti da „visi“ na internetu koliko god on/a želi?
Naravno da ne. Svima nam je jasno da je potrebno ograničiti vrijeme koje djeca provode na internetu. Važno je da to bude u dogovoru s njima. Pritom jasno objasnite zašto im to vrijeme ograničavate. U razvoju djeteta izrazito je bitna fizička aktivnost, druženje s vršnjacima uživo, razvijanje različitih vještina koje zahtijevaju sposobnost duljeg održavanja fokusa na jednoj stvari itd. Sve to preduga izloženost internetu na neki način onemogućava. Naravno, možete dodati još razloga, koji su vama važni. I argumentirano ih objasniti vašem djetetu.
Kako kontrolirati korištenje interneta kod djece?
Ograničavanje vremena koje djeca provode na internetu nije jedina odgovornost suvremenog roditelja. Jako je bitno i nadzirati sadržaj kojem su djeca izložena, a i kojeg sami produciraju. Razina kontrole je, naravno, ovisna o dobi. Uostalom, kao i u offline svijetu. Dok su djeca mlađa, pratite što rade i ograničite im sadržaj kojem smiju pristupati. Uz malo guglanja lako je naći cijeli niz aplikacija koje omogućavaju roditeljima nadzor nad uređajima koje djeca koriste. Osim ograničavanja sadržaja kojem mogu pristupiti, na nekima je moguće i ograničiti vrijeme provedeno na uređaju. Kako djeca postaju starija, omogućite im više samostalnosti (i privatnosti) u korištenju interneta. Jednako kao što ćete im dozvoljavati sve više samostalnosti u npr. organizaciji vlastitog vremena ili druženju s prijateljima. Ne mislim da bi pritom trebalo zanemariti sadržaj koji djeca gledaju i produciraju, o tome možete s njima imati argumentirani razgovor ili ako ste kreativniji/a kviz, igru i sl.
Što s društvenim mrežama?
Korištenje interneta naravno povlači i pitanje o korištenju društvenih mreža. Trebaju li djeca imati profile na društvenim mrežama? Vjerojatno ne u nešto mlađoj dobi, ali opet, kao i u slučaju Interneta, prisustvo na društvenim mrežama je gotovo neizbježno. Pogotovo od viših razreda osnovne škole pa nadalje. Ono što vi, kao roditelji, možete učiniti je da se informirate o aktualnim društvenim mrežama. Trenutno je kod djece izrazito popularan Tik Tok, za godinu dana to će možda biti nešto sasvim drugačije. Znam da nije uvijek lako biti u toku sa svim tim novotarijama, no nužno je da se kao roditelji bar donekle „raspitate“ o tome kako vaša djeca provode vrijeme. I ponovno, kao i s internetom općenito, naći modele postavljanja granica po pitanju vremena provedenog na mrežama, kao i tipa sadržaja kojem su djeca izložena.
Mi smo znali kako biti djeca
Internet, zlo i najgora stvar, kvari našu djecu, nama je bilo bolje, mi smo se stalno igrali na ulici. Ovo današnje doba je katastrofa, kako će se ova djeca razviti, kakav je ovo novi svijet, kuku nama roditeljima?
Pri kraju članka htio sam se osvrnuti i na, po meni poprilično čest stav, naveden u paragrafu iznad. Njega možemo uočiti u raznim člancima na internetu, ali i na kavama u kvartu. S njim imam problem iz dva razloga.
Prvi je izrazito negativan stav prema internetu. Smatram da internet, u odgoju djece, može biti i koristan alat. Djeca pomoću interneta mogu doista mnogo naučiti o korisnim i zabavnim stvarima koje ih zanimaju. Mogu otkriti i nove interese kojima inače ne bi bila izložena. A sve i da imamo tako negativan stav, u današnjem svijetu informatička pismenost i učinkovito korištenje interneta postaje ključno za ogroman broj poslova. Po svoj prilici te će kompetencije postajati samo vrjednije i nužnije pa zašto onda ne bismo i to uključili u odgoj djece?
Drugi je razlog taj što nas zauzimanje ovakvog stava u principu ne poziva niti na promišljanje niti na djelovanje. Tehnološki napredak je nešto što se događa od početka civilizacije. Kad je došlo do razvoja cestovnog prometa, pa time i automobila na cestama, i kod kuće i u školi se počelo s djecom razgovarati o sigurnosti u prometu. Na sličan način trebali bismo razmišljati o internetu.
Internet kao resurs, a ne problem
Pokušajte se informirati, razgovarajte s djecom o privatnosti na internetu, o dopisivanju s nepoznatim ljudima. Možete diskutirati o adekvatnom korištenju društvenih mreža i o tome u kojoj su mjeri one realan prikaz ljudskih života. Uz to, razgovarajte o posljedicama različitih grubih i ružnih reakcija u komentarima, o anonimnosti, o cyberbullyingu te o važnosti kritičkog promišljanja o sadržaju s kojim se susreću na internetu. O svim tim stvarima važno je razgovarati i u offline svijetu.
Iskoristite Internet kao resurs u odgoju djece. Pomozite im i usmjerite ih da ga koriste za prikladnu zabavu, zadovoljavanje intelektualne znatiželje, razvoj kreativnosti, razvoj intelektualnih vještina.
Internet je tu, a izgleda i da će biti tu do daljnjega i bit će samo sveprisutniji. I odgoj će se tome morati prilagoditi. Kao i kod „Pogledaj prvo lijevo pa desno, a cestu prelaziš samo kad je zeleno svijetlo!“
